Tema je ovog završnog rada lutka kao terapijsko sredstvo, a kako je rad napisan sa stajališta odgojitelja, naglasak je na isticanju lutke kao prirodnog terapijskog sredstva pomoću kojeg se djeca suočavaju i nose sa svakodnevnim problemima. Na početku rada navedeno je što je lutkarstvo i scenska lutka te je prikazan kratak uvid u povijest lutkarstva. Nadalje se govori o vjeri u lutku i povezanosti bajke i lutke jer su oba pojma neizostavan dio lutkarstva, a ujedno su važni za povezanost djeteta s lutkom. U sljedećem poglavlju kazuje se o upotrebi lutke u dječjem vrtiću, odnosno zašto se koristi, koje su njezine prednosti, kako utječe na razvoj djeteta i o ulozi odgojitelja u približavanju lutke djetetu. Zatim slijedi pregled lutaka koje se najčešće koriste u dječjem vrtiću s kratkim opisom svake i pojašnjenjem koje sve blagodati svaka od njih pruža. Nadalje se govori o igri kao prirodnoj aktivnosti djeteta kroz koju se ono može najbolje izraziti te o odnosu lutke i djeteta kroz igru. U nastavku se opisuje kako lutka kao oblik prirodne terapije blagotvorno djeluje na jezično izražavanje i razvoj govora, kao posrednik u komunikaciji, poticaj za socio-emocionalni razvoj te na dječje stvaralaštvo. Na kraju rada govori se o tome kako se lutka koristi u psihoterapiji, uz stalno povezivanje sa svakodnevnim situacijama u vrtiću, odnosno kako upotreba lutke može pomoći djeci da se nose s nekim svakodnevnim problemima kao što su strah, odlazak u bolnicu, razvod, smrt, agresija, ljubav i spolnost.