Temeljni cilj ovog rada jest proučiti na koje se sve načine može motivirati djecu i njihove roditelje na uvođenje čitanja u njihovu svakodnevnu rutinu. Početak je usmjeren na definiciju čitanja i što čitanje predstavlja djeci, koja je njegova osnovna podjela i što bi zapravo trebao biti cilj čitanja. Ponuđeno je objašnjenje dvije vrste vještina kojima dijete treba ovladati, odnosno predčitačke vještine, točnije djetetova svjesnost o postojanju slova, riječi i rečenice, i čitačke koje dijete može početi razvijati tek nakon što je usvojilo predčitačke vještine. Djecu čitače možemo podijeliti na osnovu njihove motiviranosti za čitanje priča. Stoga je prikazana i čitačka motivacija te kako djeca pokazuju svoju motiviranost i nemotiviranost za knjige i provođenje vremena čitajući. No, posebna pozornost usmjerena je na djetetovu obitelj, odgojitelje i ostale odrasle koji ga okružuju, ali i vrtiće, knjižnice i širu zajednicu mjesta koja čine djetetovu svakodnevnicu te kako svi oni mogu u djetetu probuditi ljubav za književne sadržaje. Roditelji, koji su sa svojim djetetom od rođenja, trebaju biti uzoran primjer te djeci pokazati koji užitak knjige mogu pružiti u čovjekovom životu. Odgojitelji u djeci mogu probuditi ljubav za čitanjem izradom slikovnica jer djeca uistinu uživaju kada istražuju svojim rukama i prstima. Knjižnice i njihovo osoblje trebaju poslati poruku lokalnoj zajednici u kojoj rade o prednostima čitanja i motivirati roditelje i njihovu djecu na povremene posjete knjižnici. Šira zajednica, točnije država, županije i općine, mogu motivirati i potaknuti djecu na čitanje putem raznih zabavnih projekata i kampanja kojima mogu doprijeti do svojih velikih i malih državljana.