Cilj ovog završnog rada je istražiti i analizirati utjecaje vjetroelektrana na okoliš, uključujući floru, faunu i ljudsko zdravlje te pronaći rješenje za smanjenje negativnih učinaka u svim fazama životnog ciklusa uključujući i kraj životnog vijeka vjetroelektrana. U uvodnom dijelu rada je objašnjen elaborat zaštite okoliša, dokument koji detaljno analizira i procjenjuje potencijalne utjecaje vjetroelektrane na okoliš, a isto tako definira mjere i postupke za smanjenje negativnih utjecaja na okoliš. Iako 86% emisije CO2 tijekom životnog ciklusa vjetroelektrana potječe iz vađenja sirovina i proizvodnje komponenti vjetroturbine, vjetroelektrane imaju znatno manju emisiju stakleničkih plinova u usporedbi s tradicionalnim izvorima energije što doprinosi ublažavanju klimatskih promjena. Za svaki MW instalirane snage, vjetroelektrane zahtijevaju površinu tla između 0,02 km² i 0,4 km². Potrošnja vode vjetroelektrana u pogonskom stupnju je izuzetno niska te iznosi 4 l/MWh, dok ukupna potrošnja vode tijekom životnog ciklusa iznosi 670 l/MWh. Istraživanja vezana za faunu pokazuju da je utjecaj vjetroelektrana na smrtnost ptica i šišmiša malen, dok vjetroelektrane na moru mogu povećati populaciju riba. Utjecaj vjetroelektrana na ljude iskazuje se kroz buku i treperenje sjene. Maksimalni broj sati trajanja treperenja sjene u godini definiran je propisima, a može se pratiti primjenom odgovarajućeg softvera. Buka vjetroelektrana je prisutna, ali se s novim generacijama vjetroelektrana smanjuje. Buka elektrane je zakonski ograničena na 50 dB za naselja u blizini vjetroelektrana. Vibracije koje se prenose na tlo (ili vodu) mogu utjecati na smanjenje brojnosti glista tr imaju negativan utjecaj na morske sisavce. Životni vijek vjetroelektrana je od 20 do 25 godina. Zbrinjavanje lopatica predstavlja tehnološki i ekološki izazov obzirom na korištene materijale, a naglasak je na recikliranju i ponovnoj uporabi materijala, odnosno cirkularnoj ekonomiji.