| Abstract (croatian) | Iako se već 1910. godine više Osječana izjasnilo za hrvatski kao materinski jezik, a ne za njemački, njemački je i dalje prevladavao. Aktivni pobornici hrvatskoga jezika, okupljeni oko osječkoga dnevnog lista Narodna obrana, čudili su se toj prevlasti i pripisivali je političkoj inertnosti Osječana. U svojim su opažanjima zbog uporabe njemačkoga jezika ponajviše prozivali muškarce, dok su žene spomenute rijetko i uzgredno. Iz toga slijedi kako su podcijenili utjecaj žena na govoreni jezik, iako su upravo one majke, odgajateljice i učiteljice prvih riječi. Upravo iz Narodne obrane doznajemo kako su Osječanke preferirale njemački jezik u komunikaciji, a iz njihovih bilježnica s receptima, koje naznačuju bilingvalnost, saznajemo i moguće razloge za to. Recepti koji su kružili među njima dolazili su s njemačkoga govornog područja, uglavnom su nosili obilježja južnonjemačke i austrijske kuhinje, ili su bili prepisani iz tiskanih kuharica na njemačkome jeziku. Dijeljenje recepata, kao sastavni dio komunikacije među ženama, teklo je puno lakše na njemačkome jeziku, a posljedično tomu, i ostali razgovori o hrani te drugim „ženskim“ poslovima koji su bili zajednički svim ženama, neovisno o podrijetlu. Uzevši u obzir kako je briga oko prehrane obitelji zauzimala izuzetno velik udio u svakodnevici većine žena, nije nezamislivo da su si Osječanke tu brigu nastojale olakšati uporabom samo jednoga jezika, koji je bio njemački. |
