| Abstract | Gospodarstvo svake države je temelj za njen ostanak i uspješan razvoj, a najveći dio tog sustava čini ljudska snaga koja je još uvijek bez obzira na razvoj tehnologije nezamjenjiva. Cijela Europa pa tako i Hrvatska pati od nedostatka radne snage. Tržište rada je prostor gdje se susreće potražnja za radnicima i nude slobodna radna mjesta. Zbog loše demografske slike, regionalnih razlika, neusklađenosti sustava školovanja s potražnjom tržišta rada, odljevom mozgova i migracija potreba za uvozom stranih radnika sve je veća. Donedavno najveći broj stranih radnika dolazio je s područja bivše Jugoslavije, no ni radnici s područja bivše Jugoslavije nisu više u mogućnosti popuniti slobodna radna mjesta stoga je počela potražnja za radnicima diljem svijeta. Najveći udio uz radnike s Balkana postali su ljudi iz Nepala, Filipina i Bangladeša kojima su uvjeti rada puno bolji u odnosu na uvjete u njihovim državama. Ovakav način zapošljavanja naziva se zapošljavanje radnika iz “trećih zemalja”. Zapošljavanje takvih radnika predstavlja kulturološke, jezične i društvene prepreke koje se pokušavaju smanjiti pomoću različitih zakona i mjera za strane radnike. Cilj rada bio je istražiti koje su prepreke na tržištu rada Republike Hrvatske, napraviti sliku demografskog stanja u državi i uvidjeti kolika je zapravo potreba za uvozom radne snage. Država je u zadnjih nekoliko godina aktivni kreator boljih zakonskih regulativa koje bi trebale olakšati uvoz stranih radnika, ali i osigurati sigurne uvjete rada bez diskriminacije za sve strance.
Rezultati analize broja uvoza stranih radnika i analizom broja radnika po državama iz kojih dolaze pokazalo se kako je sve veći udio stranih radnika te da se struktura nacionalnosti radnika značajno promijenila unazad nekoliko godina. Vidljivo je da i dalje postoji velika potreba za uvozom radnika iz država bivše Jugoslavije, ali i da značajan broj radnika dolazi s područja Azije. Po strukturi radnih mjesta na koje se ti radnici zapošljavaju vidljivo je da u Hrvatskoj nedostaje niskokvalificirane radne snage. |
| Abstract (english) | The economy of any country is the basis for its survival and successful development, and the biggest part of that system is human power, which is still irreplaceable regardless of the development of technology. The whole of Europe, including Croatia, is suffering from a lack of manpower. The labor market is the space where the demand for workers meets and vacancies are offered. Due to the poor demographic picture, regional differences, mismatch of the education system with labor market demand, brain drain and migration, the need to import foreign workers is increasing. Until recently, the largest number of foreign workers came from the territory of the former Yugoslavia, but even workers from the territory of the former Yugoslavia are no longer able to fill vacancies, so the demand for workers worldwide has begun. In addition to workers from the Balkans, the largest share was made up of people from Nepal, the Philippines and Bangladesh, whose working conditions are much better than in their own countries. This type of employment is called the employment of workers from "third countries". The employment of such workers presents cultural, linguistic and social barriers that are tried to be reduced through various laws and measures for foreign workers. The aim of this paper was to explore the obstacles in the labor market of the Republic of Croatia, to provide an overview of the country's demographic situation, and to assess the actual need for importing labor. In recent years, the state has been an active creator of better legal regulations intended to facilitate the import of foreign workers, while also ensuring safe working conditions without discrimination for all foreigners.
The results of the analysis of the number of imports of foreign workers and the analysis of the number of workers by country from which they come showed that the share of foreign workers is increasing, and that the structure of the nationality of workers has changed significantly over the past few years. It is evident that there is still a great need to import workers from the countries of the former Yugoslavia, but also that a significant number of workers come from Asia. Based on the structure of the jobs where these workers are employed, it is evident that there is a lack of low-skilled labor in Croatia. |
